Sabor: Opet korak unazad umjesto da se naprave stvarno potrebne izmjene zakona

Poražavajuće i žalosno je da se i oko ovog „Izvješća Pravobraniteljice za djecu za 2015“ stvorila jalova rasprava u Saboru. Osobno niti sam birala pravobranitelje niti sam sudjelovala u njihovom razrješenju, jedino u čemu sam željela sudjelovati je objektivna i argumentirana  rasprava – kako bi dolikovalo parlamentu – čiji bi zastupnici, u ovom trebali zastupati interese djece umjesto interesnih ili drugih grupacija.

Prije nekoliko dana mediji su prenijeli da će se odbijanjem izvješća u Saboru po istom principu maknuti 3 pravobraniteljice. Jedna od njih bila bi i pravobraniteljica za djecu, ako su napisi točni. Po meni, Sabor time čini korak unatrag. Osnovna svrha pravobranitelja je neovisno praćenje stanja prava u državi, svake godine podnose izvješće u Saboru, te ako je unaprijed odlučeno da izvješće pravobranitelja neće biti prihvaćeno, makar ga i matični odbor prihvaća, onda je to poražavajuće za Sabor, a i za našu zemlju.

Objektivno govoreći, posao zaštite dječjih prava rađen je u skladu s legislativom i bitno je za državu da se omogući kontinuitet rada pravobranitelja, zato podržavam nastavak provođenja plana rada i ovo izvješće. Problema je puno i svrstani su u razne grupe: od nasilja u odgojno obrazovnim ustanovama, zanemarivanja, nasilja susjeda, zlostavljanja putem Interneta itd.

Meni su ovdje evidentne dvije stvari:

Prvo – to nisu samo slučajevi pojedinih obitelji to je istovremeno i pokazatelj stanja društva, kolektivne frustriranosti, teškog života zbog manjka novca u pojedinim obiteljima, nezaposlenosti itd..

I drugo – generalno je problem ovdje s nedorečenom i manjkavom legislativom te nedovoljnom suradnjom nadležnih tijela.

Nažalost, s obzirom na to koliku smo razinu političke neodgovornosti gledali zadnjih tjedana od osoba koje su najviši državni dužnosnici, ne čudi me da se pravobraniteljice „miču“ jer po nakaradnoj praksi upravljanja državom – opet je, po ne znam koji put, važnije od toga što je napravljeno i jesi li u ovom ili onom taboru. Od sposobnosti je opet važnija podobnost. S druge strane, problema u pogledu dječjih prava je prilično i zaista bi bolje bilo da po hitnoj proceduri Sabor donese izmjene pojedinih zakona koji idu u interesu djece nego da vodi jalove rasprave. Primjerice, nijedna vlada nije dosad riješila problem hrvatskog pravosuđa koji se zove: blage kazne za seksualne delikte nad djecom!

A da bude još gore, uz tu blagu kaznu još se ne izriče ni sigurnosna mjera zabrane rada s djecom; ne izriče se čak ni mjera zaštitnog nadzora po izrečenoj kazni zakona. I pitam se zašto se to nikad do sad nije stavilo u hitnu proceduru u Sabor?! Zato što to ne gura nijedan lobi, zato što to nije strateška tvrtka koju treba prodati, zato što je to očito manje bitno od ideologije…

Zakonska izmjena je itekako potrebna da definira jasna pravila, da uredi ove probleme, da u konačnici pomogne ne samo djeci nego i cijelom sustavu jer kad su pravila jasna, nema djelovanja po vlastitom nahođenju.

Imamo pripremljen prijedlog izmjene zakona u suradnji sa strukom i  zamolila bih  kolegice i kolege zastupnike da podrže pozitive izmjene legislative koja ide za dobrobit naše djece. I to ne samo u slučajevima spolnog iskorištavanja i zlouporabe, nego i u drugim propisima.

Primjerice, je li normalno da u istoj prostoriji sjedi dijete žrtva zlostavljanja i počinitelj dok dijete iznosi svoj iskaz?! To je praksa jer sudac može ali i ne mora odlučiti drukčije, to je prepušteno njemu na odluku.

Je li normalno da dijete mora višekratno davati iskaz umjesto da se na jednom mjestu osigura hitna medicinska, psihološka i pravna pomoć kao i jedan opunomoćenik koji će dijete zastupati od početka!? Je li to tako neizvedivo, skupo?! Ma nije. Samo treba odluka i volja Sabora.

Možda trebam navoditi još primjera, poput primjera muškarca koji je zbog višegodišnjeg seksualnog iskorištavanja udomljene djece izdržao svoju blagu zatvorsku kaznu, i iako još nije nastupila rehabilitacija, taj čovjek posve legalno osniva udrugu koja se želi baviti – prevencijom i zaštitom od seksualnog zlostavljanja u obiteljima socijalnih slučajeva i domovima za djecu. Nije li apsurdno?! Jednostavno trebamo urediti legislativu.

Isto tako, nije dovoljna „potvrda o nekažnjavanju“ kad se netko želi zaposliti da radi s djecom, jer potvrda nije pokazatelj prethodne osuđivanosti i kao takva je manjkava.  Umjesto toga treba uzeti podatke iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa.

Legislativa je manjkava kad je dijete žrtva kaznenog ili prekršajnog postupka ali i kad je dijete svjedok. Zašto se s djecom postupa kao s odraslim osobama?! Nije li dovoljno traumatičan sam događaj nego još i institucije moraju stvarati dodatnu traumu, zaista, nedostaju jasna pravila postupanja, varira od slučaja do slučaja. Nije pravedno i najčešće ovisi o tome kakav je tko čovjek – sudac, socijalni radnik, odvjetnik, policajac… a to ne jamči da će postupanje prema djeci biti  jednako i adekvatno.

Tzv. „Dječji proračun“ po meni bi bio koristan. To bi značilo da se na temelju procjene financijskih potreba za djecu na lokalnoj i državnoj razini, po sektorima, osiguraju sredstva i da ta sredstva ostanu zaštićena od rezanja u vrijeme krize. Ne smiju prava djece toliko varirati od npr. Like do Kvarnera, i biti jako ovisna o budžetu lokalne sredine. Posao države je osigurati što veću pravednost i jednakost u dječjim pravima!

Lakše možemo riješiti propise, nego loše stanje u društvu ali itekako treba biti svjestan odgovornosti za obje ove stvari – da nije bilo lošeg upravljanja i politike ne bi bilo ovoga stanja u kojem je hrvatsko društvo danas.

Zagreb, 10. lipnja 2016.

/ In novosti / By Admin1 / Komentari isključeni za Sabor: Opet korak unazad umjesto da se naprave stvarno potrebne izmjene zakona